05.09.2010., nedjelja

RE(JE)BALANS PRORAČUNA

Mislio sam nekaj napisati o dugo i pompozno najavljivanom i očekivanom presipavanju iz šupljeg u prazno, u Hrvata poznatijem kao rebalans proračuna. No, kako je uglavnom o toj sramoti i ponovno i uobičajeno besmislenom potezu vrle nam Vlade na čelu sa štovanom gospođom dipl. iur. (da mi je samo znati gdje, kada i kako je stekla titulu) Jadrankom Kosor, poznatijom kao Jaca, uglavnom sve rečeno i napisano, i to sa hrpe aspekata i političkih stajališta, mišljenja sam da je potpuno bespredmetno, a i kasno bilo što o toj, još jednoj blamaži nesposobne skupine ljudi (da li?) koji sebe vole nazivati Vladom RH, reći, odnosno napisati. Kritično ili pohvalno – sasvim svejedno! Pojeli su (bolje rečeno – pojeli smo) govno, pa kako god mi tumačili taj rebalans! Nekom rebalans, a nama siromakima uglavnom „Jebalans“ kućnog nam proračuna! Stoga sam mišljenja da će Vam link na ovu sličicu, odnosno sama sličica, više reći nego što bih ja mogao napisati!

http://forwardusa.net/media/52623a96f0c62ba331da971aab679d99.jpg





- 22:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.08.2010., četvrtak

SRETAN VAM DAN POBJEDE UZ RIJEČ, DVIJE O DRŽAVNOJ ZASTAVI

Prije svega i umjesto bilo kakvog uvoda, svima Vam želim čestitati današnji praznik, 05. kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a posebice hrvatskim braniteljima, koji su svojim doprinosom osobno učestvovali u tom povijesnom periodu od 04. do 07. kolovoza 1995.g., u spektakularnoj akciji „Oluja“ kojom je oslobođeno blizu četvrtine okupiranog hrvatskog teritorija.

Evo, prošlo je već 15 godina od toga događaja, povijesnog i bitnog za sve Hrvate i Republiku Hrvatsku, a akcija „Oluja“ danas se u sklopu obaveznog programa proučava i na najpoznatijoj i najprestižnijoj svjetskoj vojnoj akademiji, West Point u Sjedinjenim Američkim Državama, a vjerojatno niti Rusi ne zaostaju po tom pitanju.
Međutim, zanima me jedna druga stvar, a to je: Da li ste povodom ovog držanog praznika izvjesili državnu zastavu na svoj prozor, balkon, zgradu, terasu ili slično, obzirom da je u cijelom svijetu običaj da se na velike državne praznike izvjese nacionalne zastave? Ja jesam! A Vi? Ali me zanima, zaista me zanima, koliko građana Hrvatske je to isto učinilo? Vjerojatno vrlo malo! Zar se sramite izvjesiti svoju zastavu? A toliko je krvi za nju proliveno! Nemojte me pokušati muljati nekim izgovorima tipa: Neka zastavu vješa onaj koji je od ove države nešto profitirao, dobio ili slično. Državna zastava je državna zastava, obilježje jedne države i naroda koji u njoj živi, svetinja za koju se ginulo i koju treba poštivati, bez obzira slagali se mi ili ne sa trenutnom politikom države, aktualnom vlasti, načinom na koji ista ta vlast vodi državu itd. To je naša nacionalna zastava.
Državna zastava se, prema čl. 11. Zakonu o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske ističe povodom svih državnih praznika, stalno na objektima svih državnih tijela, te u dane žalosti kada se ističe na pola stijega, kao i u drugim prilikama utvrđenih Zakonom. Nadalje, zastava se može isticati pri javnim skupovima, političkim, znanstvenim sportskim, kulturno umjetničkim priredbama, kao i u drugim prilikama, ako njezina uporaba nije u suprotnosti sa zakonom. Točka.
Doduše, osobno sam se uvjerio da se hrvatska zastava stalno vije samo ispred ili na objektima državnih tijela (a koja je nerijetko toliko zapuštena, poderana i ofucana da je to sramota i tužno za vidjeti), a da se osim toga, nažalost, najviše koristi na svadbama gdje najčešće neki barjakar dobro potkožen „domaćom kapljicom“, napola viseći kroz prozor automobila i nesuvislo arlaučući i jujuškajući mlatara zastavom kao sa starom metlom, što je, u najmanju ruku, degradiranje i vrijeđanje pojma i značaja nacionalne zastave. Da, umalo zaboravih, zastava se, ponovno nažalost, koristi i za pokrivanje lijesa preminulog ili poginulog hrvatskog branitelja, sa nemalim udjelom onih koji su sami na sebe digli ruku. Tragično i tužno, ali je takvo činjenično stanje!
A svi smo zapravo zaboravili, slučajno ili namjerno, svjesno ili nesvjesno, što za svaki narod svijeta, pa bi tako valjda trebalo vrijediti i za naš narod, znači zastava. Za zastavu se gine, zastavom se ponosi, zastava se u boju posebno čuva, a gubitak zastave, odnosno otimanje od strane neprijatelja, je obično znak poraza. Neke države, kao što su primjerice SAD, njeguju kult zastave i odmalena djeci usađuju pojam i značaj zastave za državu i naciju, a nerijetko, barem u filmovima, možemo vidjeti da je u njihovoj zemlji zastava često ili stalno izvješena u dvorištu, na kući ili nekom prikladnom mjestu.
Nažalost, mi u Republici Hrvatskoj ne možemo se podičiti takovim odnosom prema najvažnijem državnom simbolu, državnoj zastavi. Omalovažili smo njen značaj i simboliku, osim na, eventualno, utakmicama državne reprezentacija u raznim sportovima. Za svaki državni blagdan naprosto je otužno pogledati niz ulicu, bilo koju u Zagrebu, a vjerojatno i u drugim gradovima naše domovine, pa eventualno vidjeti tu i tamo sramežljivo istaknute rijetke zastave. Dobije se dojam da smo se počeli stidjeti svoje zastave ili ju jednostavno ne volimo. Da li je to i u kojoj mjeri točno? Ako jest, onda je to vrlo zabrinjavajuće, sramotno i poražavajuće!
A nema tome tako davno, prije nekih 20 godina, kada su se sa svih zgrada, kuća, ustanova, tvornica i poduzeća povodom državnih blagdana vijorile zastave tadašnje SFRJ, SR Hrvatske i SKJ. Ako ništa drugo, znalo se da je praznik, a i ulice svih sela i gradova su ipak, priznat ćete, nekako svečanije izgledali.
Većina nas je nevoljko stavljala te zastave, u zgradama su se o tome brinuli obično politički podobni predsjednici kućnih savjeta, u selima se na kuće stavljala hrvatska zastava sa crvenom petokrakom, a tko ne bi istakao zastavu obično mu se nije dobro pisalo, jer su brkajlije Stojko i Veljko u plavo-bijelom „fići“ sa natpisom „MILICIJA“ obilazili sela, kvartove, ulice i bilježili tko nije stavio zastavu, a taj bi onda obično bio pozivan na razgovor neugodni u nadležnu Stanicu milicije i svakako proglašavan sumnjivim elementom. Čak su se manje zastavice vješale i na svaki stup gradske rasvjete i tramvajske pruge, barem u Zagrebu. Vi stariji (uvjetno rečeno) se sigurno toga sjećate.
Sad, ostaje otvoreno pitanje da li smo morali ili htjeli izvjesiti zastavu, ali smo ju u svakom slučaju izvjesili. Što se danas dogodilo u odnosu između nas i naše zastave? Godinama smo kukali kako nećemo vješati „tuđe“ ili „komunističke“zastave, a nakon '90 razmahali smo se našim zastavama sa povijesnim grbom u svim mogućim i nemogućim, zamislivim i nezamislivim prilikama. Ali, euforija se prilično brzo stišala kada smo shvatili da se od mahanja zastavama ne može živjeti! A i naši vlastodršci, tadašnji, kao i sadašnji, su nam taj zaključak potkrijepili svojim zbirkama sabranih (ne)djela!
Ali ipak, zbog nedjela tih likova i, uglavnom otpada humanoidnih bića, ne smijemo zanemariti i odbaciti naše nacionalno obilježje – državnu zastavu Republike Hrvatske. Jer niti su je oni stvorili, niti su je oni izmislili, a posebice ju oni nisu obranili. Doduše, mnogi od vladajuće „vrhuške“ su je obezvrijedili, ponizili, osramotili i pogazili, ali ipak nisu pogazili nas i naše dostojanstvo. A oni…oni nisu dostojni da stanu pod barjak Domovine, jer to jednostavno nisu zaslužili. No, o tome i o „njima“ u nekom drugom članku.
Današnju, a ujedno i povijesnu zastavu Republike Hrvatske, stvorili su neki bolji ljudi prije njih, njezino dostojanstvo i značaj, a samim tim i opstojnost hrvatskog naroda na ovim prostorima čuvali su i branili stoljećima mnogi sinovi našeg naroda, često i svojim životima, kako bi se naš crveno bijelo plavi barjak održao do danas.
A najsvježiji primjer značaja državne zastave obilježavamo na današnji dan, kada su veličanstvenom pobjedom Domovinskog rata prilikom akcije „Oluja“ naš hrvatski stijeg vratili u dotad okupirana područja obični ljudi, a veliki ratnici i vojnici! Ponosno smo tada dočekivali te momke vijući bezbroj naših nacionalnih zastava. A gdje su danas nestale sve te zastave? Na tavanima, podrumima, šupama ili špajzama, pod krevetima, u ormarima…?
Pa ako ni zbog čega drugog, zbog svih tih malih velikih ljudi koji su učestvovali u akciji čiju 15. obljetnicu danas obilježavamo, kao i zbog 209 palih heroja koji su tom prilikom za zastavu i Domovinu dali i svoje živote, ne budite lijeni – potražite malo i pronađite te zastave i izvjesite ih na svoje prozore, balkone, ograde….ne sramite se svoje nacionalne zastave i toga što će susjedi reći, ne budite srca tvrda.
A o onima koji su okaljali našu zastavu vrlo uskoro ću nešto napisati, svima po mjeri i svakome prema zasluzi, za neke vrlo loše i negativno, ali nažalost točno, pa makar se i uvrijedili, iako to neće nikada pročitati.

A Vi….Vi ipak dotle istaknite zastave, jer one su naše i nitko nam ih ne može uzeti. Još nije kasno, tek je jutro 05. kolovoza, Dana pobjede koju smo mi sami izvojevali i nitko drugi, bez obzira što se sada mnogi time busaju u prsa i sebi pripisuju raznorazne velike lažne i nepostojeće zasluge! Samo vi izvjesite zastave, a grijesi ovih potonjih će kad-tad izaći na vidjelo, te biti primjereno kažnjeni! Živi bili pa vidjeli!

- 10:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

04.05.2009., ponedjeljak

HOMMAGE PRIJATELJU

A što da Vam pišem, dragi moji prijatelji? Nakon duljeg izbivanja sa b(r)loga, a poradi i glede osobnih problema, prvenstveno zdravstvene prirode, odlučih Vam se ponovo ukazati, i to još prije nekoliko dana sa nečim u mom stilu.
Međutim...ja k'o ja, pa kak da sam zacopran, nikad nemrem imati mira i spokoja! Iznenada, kao grom iz vedra neba, kao iznenadna šamarčina, kao ledeni tuš, dana 28.04.2009.g. oko 9 sati ujutro primio sam jednu od najgorih mogućih vijesti koju čovjek može primiti.
Moj dugogodišnji prijatelj počinio je samoubojstvo! Vjerojatno ćete, kada ovo pročitate pomisliti da se ovakvi nesretni slučajevi lijepe na mene, jer je jedan drugi moj prijatelj također podigao ruku na sebe 08.01.2009.g.. Malo preučestalo, zar ne! Ali obzirom na sve što nas tišti i okružuje možda nije. Jer svatko od nas najprije i najviše osjeća svoju bol i patnju, a tek tada na red dolaze tuđi jadi i nevolje! Pomislit ćete, vjerojatno, još jedan branitelj prolupao od PTSP-a ili nekaj slično, možda cuger ili kockar, narkić ili luđak! Niš od toga, pa zato čitajte dalje!
Naravno, ostao sam šokiran, iznenađen, paraliziran, u nevjerici....ma, ne znam što bih napisao i kako bih opisao svoje osjećaje u tom trenutku. Jednostavno NISAM HTIO, NISAM ŽELIO, NISAM MOGAO, jednostavno u tom trenu NISAM VJEROVAO da je moj, sada nažalost pokojni, prijatelj to kadar učiniti, nisam vjerovao da je to moguće. Sigurno je greška! On jednostavno NE SPADA u takovu kategoriju ljudi!
Provjera...zovi ovog, zovi onog poznatog, zovi veze na stanovitim mjestima, čak sam uspio stupiti u kontakt sa ljudima na mjestu događaja koji ga poznaju...od svuda dobivam potvrdan odgovor, naravno, na moj očaj! Moj telefon gori od poziva, ljudi, prijatelji, poznanici zovu, znaju da imam solidan pristup informacijama, a ja...ja im moram potvrditi da sa nama više nije i nikada više neće biti moj prijatelj Tomica Franja, star 34 godine, dugogodišnji iskusni i pošteni djelatnik MUP-a, divan i odan prijatelj, pažljivi suprug divne žene i nježan otac još divnijeg dječaćića od 3 godine, čovjek koji je uvijek svakome i u svako vrijeme spreman pomoći svakome savjetom, djelom, riječju, razgovorom, slušanjem....
U svojem rodnom mjestu, Oroslavju, bio je alfa i omega svega kaj je imalo veze sa automibilističkim i motorističkim utrkama, u svoj grad je doveo Svjetski kup u ski-rolanju (valjda se tako zove!), svi su ga poznavali i cijenili, sve je poznavao i cjenio, vedre i vesele naravi, kak bi mi muški rekli - pravi muž i zajebant.
Fantastičan kuhar - kreativac, a po njegovim receptima se u mom domu spremaju, i još će se dugo pripremati mnoga dobra i slasna jela.
Nesklon porocima, sklon novim dostignućima, informatičkim inovacijama, napredovanju u svemu čega se dotakao i nastojanju da to i sebe u skladu s tim napravi čim učinkovitijim i racionalnijim. Predviđali smo mu blistavi karijeru u MUP-u, bilo kada kad za to dođe vrijeme i steknu se normani uvjeti, jer je posjedovao znanje, stručnost, sposobnost, iskustvo, a nadasve poštenje, volju i čistu savjest. Resilo ga je poštenje, zadana riječ, odanost prijateljima i kolegama sa kojima je radio i koji su imali čast raditi s njim, kao i prema ostalim prijateljima i poznanicima, obitelji i susjedima, rođacima i svima koji su bili u bilo kakvom kontaktu sa Francekom kak smo ga zvali. A zvali smo ga i Tom, Tomaž, Franc, Tomek, i kaj ja znam kak sve ne.
Ispratili smo ga u njegovom rodnom mjestu, položili u njegovu voljenu zagorsku grudu, na malom gradskom groblju u Oroslavju med zagorskim bregima, pod vedrim i sunčanim zagorskim nebom.
A nakon posljednjeg "zbogom" otvorilo se nebo, valjda je i ono plakalo za njim, slijevali su se potoci nebeskih suza!
Što se dogodilo, zašto se dogodilo, što je u tom trenutku nakon lakše prometne nezgode u kojoj nitko nije stradao (osim limarije na autu) tom mladom čovjeku prošlo kroz misli i um, zašto je učinio taj čin i ostavio nas u vječnoj dilemi -ZAKAJ, FRANC, ZAKAJ?!
To vjerojatno nikada nećemo saznati, jer je razlog, ako ga je i bilo, objašnjenje, ako ga je imao, odnio sa sobom u vječnost! A razlog, objašnjenje, ako treba i pomoć, savjet, bilo kaj, mogao je trenutak prije tražiti od bilo koga od nas, svi smo bili tu! I svi smu mu bili na neki način dužni, a sada smo mu i ostali dužni za sve ono dobro što smo od njega godinama primali i dobili.
Da li je zakazala neka karika u komunikaciji, što ga je nagnalo na to, zašto ljudi uopće na taj način pokušavaju "riješiti" neke probleme, ostaje mi i dalje dilema i misterij. Ali mišljenja sam da se nekaj, kao i kod ostalih ljudi koji počine suicid, dogodi sa međuljudskom komunikacijom, a koja je valjda na najnižem i najrazornijem stupnju otkad je svijeta i vijeka.
However, zbogom prijatelju!
Neka Ti bu lehka Tvoja i naša zagorska i horvatska zemla! A morti se nekdi gore jenput i najdemo, pak si bumo spili po enu kupicu za stare leta!
ZBOGEM!
Tvoj prijatel kaj te ne tak skore pozabil!
- 11:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

11.04.2009., subota

SRETAN USKRS

Sretan i blagoslovljen Uskrs svima Vama, dragi moji prijatelji koji budete ovo čitali! Od srca Vam zajedno sa svojom obitelji želim prije svega puno zdravlja, zatim po redu i puno sreće, strpljenja, dobrih živaca, ljubavi prema bližnjima, nade, volje, snage, i na kraju mudrosti da sve to objedinite u nešto zaista dobro i korisno, u što i ne sumnjam!

P.S. Slikicu nikakvu stavio nisam jer mi je to još uvijek mali problem tehničko-intelektualne prirode, ali zamislite da je tu slikica zeke, jajcih i svega kaj već s tim ide!
- 17:44 - Komentari (19) - Isprintaj - #

02.04.2009., četvrtak

DANAS JE DAN


Lady, hvala na pozdravu u zadnjem komentaru, ali ne spi se zimski san već se ganja izgubljeno zdravlje! Kak bi rekla Brankica Šeparović (bar mislim da je ona) - U potrazi za izgubljenim vremenom! Obzirom da je ova stvarca od b(r)loga zamišljena kao svojevrsni dnevnik, onda evo za danas nešto.
Prvi put u životu da sam počel sažalijevati ove naše zdravstvene djelatnike, kaj im je ovaj međed Milinović napravil to ni normalno, rasturil ih je ko svinja (što on i jest, u moralnom smislu, naravno, ništa osobno protiv svinja nemam!) masnu krpu (što zdravstveni djelatnici nebi smjeli biti, a on ih je srozao na taj nivo). Evo cijelo jutro istražujem gdje da napravim još jednu pretragu i nitko pojma nema! Ujutro sam osobno bio na Rebru gdje su mi pocicali malo krvce rumene, a za dio pretraga su me naputitli da se sam raspitam di se to dela, i kao što rekoh cijelo jutro sam zgubil na internetu u telefonu i više.manje niš. Po zadnjim informacijama može se napraviti u Klaićevoj, a kak sam sitan rastom, dječje nevine duše i dovoljno blesav - probal bum tam! A krelce koji su mi je to prepisali (imaju i oni i svoja imena i prezimena, dično titulirana, pa ćemo ih ovom prilikom i iznijeti) - prezimenom stanovita dr. Andabak (stažistica okuugodne vanjštine, izaziva amoralne primisli, ali bijaše samo u krivo vrijeme na krivom mjestu, bezobzirno iskorištena da začepi di kapa, ili curi, bolje rečeno), a koja je bila samo trenutna zamjena dr-u Dušku Kardum koji je potpisan na nalazu (naravno, potpisal ga je netko drugi, jer je debeli bik bil spriječen delati ambulantno - ili mu se jednostavno NE DA, te nalaz nije niti vidio a kamoli potpisao!) nebi vlovili niti KGB, MOSSAD i CIA zajedno, da ga priupitam kaj on kao pisac s tim zapravo hoće reći, koja je poruka djela, motri se to u labosima nekak drukčije naziva! Da ne unosim zabunu - mjesto radnje KB "Dubrava", bolnica na kraju grada i rubu svijesti i zdrave pameti sa povremenim pucanjem i pjevanjem, kao i pokojim samoubojstvom (koje ne procuri u javnost, ili porcuri lažnjak - ja vidio očigledno i vlastoočno, drugi dan u novinama članak u 2,5 redova koji nema veze sa istinom!) Ukratko, za popizdit, anarhija je živa rapsodija prema ovome kaj se zbiva u zdravstvu! Onda nije ni čudo da su svi totalka otišli u u quratz, a ni prije nisu bili bogznakaj, pa zamisli sad situaciju nam novonastalu! Jupi i juhu i 'bem sve po spisku i katoličkom kalendaru, tamo negdje do rujna, zasad! U MP3!
Ali ne dam se ja sam tak! A ne, više ne! Samo zajebancija i jedino zajebancija!
Kak bi rekel Brian u legendarnom filmu "Brian's Life" još legendarnijih Pythonovaca kad ga na kraju prikucaju na križ, a on si zapopeva: "Take a look on a bride side of the life....ta-da, ta-da, ta-da-da-da-da-dam!!". Kaj bumo, show must go on! Life također! Ne bu nas niko.... jel'te!! A i ak bu......prepustimo se i uživajmo!pjeva

- 14:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #

28.03.2009., subota

NEUE POST

Dragi moji,

javljam Vam se na uporno inzistiranje koje pročitah u komentarima ostavljenih od meni dragih osoba. Dakle, ovako stvari stoje na zastavi u tri boje! Obazirom da posljednjih dana sa zdravljem nešto nisam baš u najzavidnijem stanju, jerbo sam prije par dana malo popucao po šavovima i proučio kak zaistač zgleda to predinfarktno stanje, a po savjetu nekih liječnika, žrtava, zajedno sa mnom, reforme zdravstva ličkog terminatora istog tog zdravstva, malo moram stati na loptu. Ti momci su mi toplo preporučili da se jedno vrijeme okanim gledanja vijesti (klincima sam već mazn'o DVD player!), čitanja novina i uopće svih oblika uzrujavanja, a što je u ova olovna vremena gotovo pa i nemoguće! Ali ipak ću se potruditi, jer su mi kao alternativu toplo preporučili da se mažem blatom kako bih se lakše priviknuo na zemlju (znate ono - 2 x 1 m ilovače i travke povrh!), a ipak mislim da sam za tak nekaj još malkec premlađahan!
Ali i dalje nemam odgovora na pitanje, dragi moji prijatelji, DOKLE!

DOKLE ĆE TRAJATI OVO LUDILO I BATHOST?!

Obzirom da je situacija takva kakva jest, jedno vrijeme ću malo izbivati iz b(r)loga (ali ću Vas pratiti, da ne bi mislili da ste bez kontrole!).

Ali ja ne bi bio ja kada ne bih malo parafrazirao MPT-a, uz malkice izmijenjene stihove:

"Ej umorna zemljo napaćena
ima l'se još što ukrasti od te..
............

Kralju Dmitre Zvinimire,
Na dno pali Tvoji su Hrvati!"

A kako Vam ne bi nedostajali moji postovi i članci, dovoljno da pogledate bilo koje vijesti, prolistate (nisam rekao pročitate, od toga se sa gnušanjem ograđujem) bilo koje novine i 1 x tjedno pogledate "Otvoreno" sa nekim od g-di (ova skraćenica znači "gamadi", sa gospodom nema veze!!) iz redova ministara (za veće doze, odnosno češće gledanje emisije, obavezno se posavjetujte sa svojim neuropsihijatrom, za posljedice ne odgovaram) i eto Vam šlifa! Samo zamislite kaj bih ja na to napisao, i......molim Vas, pokušajte komentirati ispod ovog posta, a isti članak ide sutra i na svima.net, pa možete i tamo udarati komentare (nekak su mi tam i pregledniji).
A postova i članaka će biti, nažalost materijala ima i preko dovoljno, i preko previše, a kako stvari i perspektiva za sada stoje, još će ga dosta dugo i biti, pa se nemojte brinuti da bi mogli ostati bez Vama omiljenog štiva za laku noć ili dobro jutro. Evo, recimo jučer i danas, ima oko 4.200.000,00 nominalnih razloga za neki člančić o štednji i ravnomjernoj raspodjeli tereta štednje. Tutač je, veli dr.Andrija, iz članarina stanovite stranke koja je pukim slučajem na vlasti, a J.K. na to sve udara vjerodostojan, njezinom liku i djelu, kao i bijeloj mudroj glavi, svojstven pečat istinitosti i poštenja! O visini članarine i broju članova te ljage našeg naroda, nazovi stranke, ne želim kalkulirati, kao niti o njihovim davno preminulim glasačima koji će izaći i na slijedeće izbore, ali je opće poznato da stranke dobivaju lovu iz proračuna sukladno broju mandata. Isto vrijedi i za ove moralne kreature, kojima, btw, treba 1700 kn/mjesečno za spajalice ('bem ti firmu koja nema spajalice za svoje šljakere, nego jadni moraju bauljat po papirnicama ne bi li našli jeftinije spajalice, jer, zaboga, pa recesija je - riječ najstrože proskribirana od strane dr.Ive, prodavača slika golih dama i guste magle, sve do prije kojih mjesec dana). Dakle, dobiju lovu kao stranka iz proračuna. A ko daje lovu u proračun? Potpisnik ovih redaka zajedno sa Vama! I onda taj shizofrenoidni doktor Meng...pardon, Hebrang, veli da je to stranačka lova! Je, isto kak sam ja podrijetlom iz Mombasse! Nije govno, nego se pas posro, dragi moj doktore, tak svejedno koji, nadam se Tebi ispred vrata, pa da dobro ugaziš, onda ćeš konačno biti svoj na svome i tam di ti i jest mjesto i odakle se izvukao zahvaljujući nama i našoj naivnosti!
E, sad bi bilo dosta! Naime, moj komp je KONAČNO totalka preminuo i dostojno ispračen na reciklažu, pišem na kompu od klinaca koji su vani, dok žena dremucka! Dakle, slijedom navedenog, pišem u ilegali! Da znaju kaj delam, svi bi jako, jako, jako popiz....i ispričali mi puno toga o zdravlju, ljubavi, sreći, budućnosti, svijetloj ili tamnoj, svejedno kakvoj, ali mojoj i bla, bla, bla, itd., itd., itd.
Dakle, članaka će biti, samo Vas sve molim za malo strpljenja. Komentirajte ovđekarce, ili na SVIMA, ili mi emajlirajte štogod Vas tišti (osim onog Fw: Fw; Fw;...i tako do besvijesti, osim ako nije nekaj fakat izvanredno!)

P.S. Eto, na, nemrem ja, a da ne nakenjam barem stranicu! E baš zato malo MORAM stati na loptu, inače.....dr. Lopatić radi uvijek, oni s nožovima, zvani kirurzi isto, kao i ona ustaova sa visokom ogradom, rešetkama na prozorima i veeeelikim vrtom za igranje u zapadnom dijelu grada. Jebi ga, kad sve uzimam srcu i duši, previše osobno, sve proživljavam preintenzivno, pa se u skladu s tim i brže valjda trošim (sram ga bilo tko je pomislio na ono kaj je meni prvo palo na pamet!). BOK!

P.P.S. Jučer mi se dogodilo nekaj super i zahvalan sam onome tko je za to zaslužan, ako bude ovo čitao! Hvala ne košta ništa, a može značiti jako puno!

Sve Vas voli i pozdravlja

Vaš

KONTRAŠ


- 22:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

17.03.2009., utorak

VIC I MUDRA IZREKA

Čuo sam jedan dobar vic, i pročitao jednu vrlo mudru izreku, pa oboje želim podijeliti sa Vama. Jedno za razonodu i podizanje radosti u kolektivnoj svijesti svekolikog pučanstva, a drugo, također svekolikom puku horvatszkome, dati na znanje i kao temu za razmišljanje!

VIC

Srpski jezik je jedini živući jezik koji u svojoj gramatici poznaje pojam "prošlo svršeno vreme u futur kondicionalu", a primjer za to je rečenica:
-Jebo sam ti majku ako te uhvatim!

MUDRA IZREKA (izrekao jedan od 7 grčkih mudraca, prema legendi)

"Zakoni su kao paukove mreža, u nju se uhvate samo sitne mušice, dok ju krupne muhe sa lakoćom pokidaju!"
- 20:02 - Komentari (10) - Isprintaj - #

15.03.2009., nedjelja

KOLIKO NISKO, KOLIKO DUBOKO?

Ovim člankom ću sigurno razočarati neke svoje obožavatelj-e/ice, obzirom da se ovaj puta neću baviti, kako meni, tako vjerujem i Vama, omiljenim likovima poput L.B., J.K. ili I.S., kao niti Vladekom, već jednom eminentnom estradnom "zvijezdom" i njezinim posljednjim samopromidžbenim uradcima!

Htio sam o ovome nešto napisati prije nekoliko dana kad je „to“ osvanulo u par javnih glasila, u narodu, puku hrvatskom poznatijem kao novine, cajtungi ili slično. Ali, kako to već obično biva, ne stigoh na vrijeme reagirati, dakle – odmah!

Ali mislim da niti sada nije kasno, jer je to prikaz (ili noćna mora, ružan san možda?), a ujedno i upozoravajući ukazatelj na put i način kako duboko se ljudsko biće (dali uistinu ljudsko biće ili je to samo po vanjskim, doduše dobrim, anatomskim karakteristikama) može spustiti, a ne bi li se dokopalo ili zadržalo mjesto na top listi posvuduša, na naslovnicama eminentnih tiskanih medija tipa „Super Story“ i inim (bez)umotiskotvorinama samozvanih i apsolutno ničim izazvanih ljudi koji odlučiše u jednom, vjerojatno ne baš lucidnom, trenutku svoga života, uglavnom do te odluke ispunjenog velikim NIŠTA, biti novinarem i novinarem se zvati!

Naime, o čemu se radi! Da ne duljim, radi se o, kako ste, vjerujem poprilično dobro informirani (ne svojom krivicom, već agresivnim atakom sa velikog broja portala, foruma, novina, televizijskih udara na zdrav razum modela „Exkluziv“ ili „Eksploziv“, nisam baš siguran kak se zove, pa „Red carpet“ i još niza takovih uradaka na dičnim nam TV postajama koje uz svoj eksplicitno idiotski sadržaj NEMAJU oznaku u kružiću sa brojevima 12, 15 ili 18, iako bi tu oznaku sudeći po prikazanim sadržajima morali imati, kao uostalom i Dnevnici sviju nacionalnih nam TV kuća),….fuck it, sad sam već i pozabil kaj sam htel reći! Prokleti Švabo…onaj sa A, al se nemrem sjetit kak se zove! Ali sam se sjetil kaj sam prije toga namjeravao reći/napisati!

Daklem, govorimo/pišemo o tzv. „brazilskoj“ depilaciji mega i inter planetarno popularne, nezamijenjive Alex Grdić! Ili kako bi se to našim lijepim jezikoslovljem reklo, radi se o čupkanju dlaka sa i oko šupka stanovite dame poznate pod prethodno navedenim nazivom! Taj potez, taj čin, ta gomila odvratnosti, koja je svakom normalno čovjeku sasvim intiman čin prepušten slobodnoj volji i zidovima kupaone (eventualno osoblju i zidovima nekog naopakog kozmetičkog salona) obavljena je pred kamerama poprilično popularne TV kuće, kao i fotačima „paparazza“!

U prvi tren sam pomislio da se radi o nekoj namještaljki, zajebanciji ili sl. Ali NE! Žena (nadam se da ovim što „to“ nazivam ženom, nisam uvrijedio žene, a u slučaju da jesam – duboko se i od srca ispričavam, drage moje dame!) je TO uistinu napravila! Jer….ona je ipak, na kraju krajeva, „celebrity“! A kad sam shvatil da je to sve za „istač“ ostal sam „paf“, zaleđen i iznenađen, duboko potaknut na još dublje razmišljanje čije fragmente upravo čitate, a sulkus razmišljanja je „kamo idemo“, pa i Vi malo mućnite čitajući, jer čitanje tome i služi, zar ne? Da Vas natjera da malo mućnete svojom glavom!

No, da nastavimo! A molim Vas lijepo, prije nego nastavimo, tko bi mi mogao ukratko i sadržajno objasniti što to uopće znači „celebritiy“? Da li je to naziv za osobu koja u javnosti čupa dlake sa…...no, rekao sam već? Da li se tu podrazumijevaju i osobe koje u punom tramvaju kopaju nos i proučavaju sadržaj iskopina? Da li su to ljudi koji u istom tom prepunom tramvaju u kolovozu oko 4 popodne provlače ruku ispod dlakavog, oznojenog pazuha, a onda ju šnjofaju? Ne, oni nisu „celebritiy“, oni su obični prostaci i seljačine, kako će ih većina od nas zasigurno nazvati!

Ali svi smo u krivu! Ovi potonji su samo malo manje i slabije odgojeni, a iz tko zna kojih razloga na koje vjerojatno nisu niti mogli utjecati! A ona? Ona je lijepa, ona je slavna, ona je „celebritiy“, ona čupa dlake iz šupka pred TV kamerama i to je „nobles“! To je valjda i „in“! Tko će ga znati!

Da li je to cijena slave? Da li bi dotična, a i hrpa njoj sličnih, kojih je, na opću moju, Vašu, našu tugu i jad, sve više u ovoj kloaki koja nas okružuje i koja se svakim danom produbljuje, da li bi oni na Trgu bana Jelačića u subotu u podne obavili veliku nuždu pred TV kamerama, a nakon toga pred istim tim kamerama analizirali sastav produkta navedene radnje? Vjerujem da su na dovoljno niskom stupnju mentalnog razvoja, kao i želje za slavom, da bi to zasigurno učinili, samo ako u danom trenutku osjete da je izgledna šansa da postanu „out“, iliti izlete iz kluba „celebritiy“ persona (non grata, dodao bih skromno, barem u mom dvorištu, u mom gradu, u mojoj zemlji! Uopće, na ovoj planeti u ovom životu!)

I slijedom svega toga postavljam sebi, a i Vama pitanje: Koliko duboko se može ljudsko(?) biće spustiti za cijenu slave (bez rada i znanja, naravno, iako i tako nešto treba znati i moći!), koliko se nisko može spustiti za slavu koja je uvijek bila samo tren, samo treptaj oka u vječnosti i brzo se zaboravlja, posebno ovakva uvjetno nazvana „slava“! Alex, zlato mamino, „sic transit gloria mundi!“, pa će tako biti i „sic transit gloria Alex!“.

Ali po idiotizmu ćemo ju svakako pamtiti, jer tako nešto….tak nekaj se ni f kinu nemre videti, kak bi rekli stari „agrameri“ kojima se vjerojatno od tog „ljupkog“ čina još „ljupkije“ Alex Grdić (Da li joj je prezime u skladu sa stanjem duha? Ha, jel je? To te ja pitam! Normalno da je!) okreće želudac i ostali unutarnji organi!

Samo mi sa predočene Vam fotke nekaj nije baš sasvim jasno! Dobro, taj posel, iliti tretman, iliti „brazilska“ (majko mila, kako li tek izgleda, recimo, „kongoanska“) depilacija (btw, kakve veze ima Brazil sa tim šupkodlakočupanjem?) se plaća, a Alex ima love. Stekla ju je skakućući veselo sa jednog na drugi ukrudbeni čimbenik raznoraznih predstavnika muškog dijela ljudske rase! Radom nije sigurno, definitivno, 100 %, ziher! Osim ak se i to ne smatra stanovitom vrstom rada, a posebice zalaganja ili primjerenije rečeno – zalijeganja!

Ali me i jako zanima ova druga žemskinja sa slike, poluskrivena iza njene „celebrity“ guzice! Kaj je po struci? Morti proktolog? Rudar možda, ili kozmetičarka ljuta i nadasve specijalizirana? A najprije bi rekel da je neka sirotica koja je na prekvalifikaciji stekla neko zvanje kozmetičarke, i šljaka u salonu neke rospije, naravno – na crno, na minimalcu, bez ikakvih prava, temeljnih, ljudskih! Ima samo obavezu da za neku crkavicu nekoj drolji, koja joj nije duhom i ljudskošću niti do gležnja, čeprka po šupku koji će poslije nasilnički i osvetoljubivo razvaljivati neki zadrigli, neobrijani, masni „rođo“, kamenogenskog ili pravovjerno izvorno RKT rvackog porijekla uz obećanje (ludom radovanje, op.aut.) da će „bit u sljedećoj emisji zvizde pivaju, matere mi, znan ja sve tamo režiserlije, dedera samo se ti namjesti da ga baja ućera, vidi'š ti zlato, sve ćemo mi to sred't! Aaaa, jes' fino obrita, mala, svakat'čast! “. Jedino mi je male teške pri srdčeku kad gledim kak patničku facicu si je zložila sirotica Alex, se vidi da ju fest boli i ni joj bormeš lahke! Je, a za lepotu se je treba i male žrtvuvati, kaj ne? Tak, bormeš je tak!

Nego, u cijeloj ovoj baladi mi se čini da bi nam, svima zajedno, nama koji još koliko-toliko racionalno razmišljamo, koje nije obuzelo posvemašnje ludilo i nadolazeći mrak, sudbina ove skrivene ženice iza „celebritiy“ (već mi se gadi taj novokomponirani anglizam) šupka slavne i poznate Alex, trebala biti puno bitnija i važnija! Što ju je na to nagnalo? Sirotinja, perverzija, beznađe, lova (sumnjam da je baš preplaćena za taj „profinjeni“ posao), očaj, beznađe ili nešto sasma deseto! Jer i ona se, sumnjam svojom voljom, također spustila blizu dna, ali iz, siguran sam sasvim drugih razloga, vjerojatno ekonomske prirode!

Za razliku od predmetne gospodične čije šupkokreacije su nit vodilja ove štorije, koja roni prema dnu iz obijesti, oholosti i još ponekog smrtnog grijeha! A i hodajući je dokaz da su samo svemir i ljudska glupost beskonačni! Doduše, za svemir nisam siguran, rekao bi moj kompa Albert!

E, pa dragi moji, ako je to cijena slave i put da se postane slavan i „celebritiy“, hvala lijepa, nešto zadnjih dana baš i nemam neke volje da mi netko potpuno nepoznat čeprka po završnom dijelu debelog crijeva kako bih postao slavan i „celebrity“, kakvo god značenje imala ta riječ!

Radije i dalje ostajem obični, mali, anonimni porezni obveznik koji uredno podmiruje svoje obveze, a iz koje love će jednoga dana Alex primati mirovinu ili biti zdravstveno osigurana prizna li joj se status umjetnice. A taj status je poprilično izvjestan, vjerojatno će ga postići na prethodno opisani način na koji je i postigla sve ostalo. A i za takav čin moraš biti malo „opičen“ u glavici, baš kao i većina velikih umjetnika. Sad, da li je to što je „postigla“ odista neko postignuće, to je već pitanje pomaknutih i iskrivljenih moralnih kriterija i vrijednosti. No, o tome možda nekom drugom prilikom!

Ali na kraju svega i dalje ostaje otvoreno pitanje iz naslova: Koliko duboko i koliko nisko još možemo (bolje rečeno – mogu) padati ili se svojevoljno spuštati, prije nego li dotaknemo moralno dno? Dokle seže ljudska izopačenost? Tko ili što ih vodi ravno do dna? Ne vjerujem da je to Štulićev „Fantom slobode“! Nekaj drugo ne štima! A što, to mi Vi recite u svojim komentarima!

A ako Vas baš zanima članak i više slikica „uljepšavanja“ spodobe Alex (jer zvati nju „gospodična“ i poistovjetiti ju sa tim nazivom jest uvreda svim gospodičnama i gospođama, pa se ovim potonjim stoga ovom prilikom ispričavam!) evo Vam link članka iz 24 vure:

http://www.24sata.hr/show/clanak/aleksandra-mozda-me-bas-brazilska-depilacija-razbudi/106474/

Ako budete čitali (uz obvezatnu vrećicu za odlaganje eventualno netom konzumiranog obroka), obratite pozornost na posljednju rečenicu članka koju citiram: „To je ionako sve u glavi - rekla je Aleks Grdić“. U čijoj, pitam se sa punim pravom, njenoj šupljoj, ili nečijoj još šupljijoj i praznijoj koga takve, a nemrem ih drukčije nazvati nego „patološki umobolne pizdarije“, zanimaju! U njenoj glavi je ionako mračna i ljigava močvara, ali zato iskorištava, i to obilno, dio tijela cca 60 - 70 cm ispod glave, sa prednje donje strane međunožja, kao i onaj stražnji dio tijela gdje se leđa prestaju pristojnim imenom zvati, a uz nesebičnu pomoć popriličnog broja praznoglavih muških gornjih glava sa bezumnom donjom glavom, te sa Bogom danim samo jednim otvorom. I ne pravite se fini, znate Vi dobro na kaj ja mislim!

- 23:46 - Komentari (10) - Isprintaj - #

14.03.2009., subota

Dobro mi došli, uvaženi budući (p)osjetitelji predmetnog b(r)loga!


Evo, dakle, kako rekoh i u naslovu, otvorih blog (majko mila, kol'ko aorista!), više-manje iz osobne znatiželje, a određenim, reklo bi se većim, dijelom na ovo zlo, ničim izazvan, bijah nagovoren od svoje drage prijateljice Dame, Zagy, ili kako ju već poznajete, kao i njezine sudruge, jednako napasne persone, stanovite Micice!
Dakle, b(r)log, kako mu i samo ime kaže, je otvoren svima, pa izvol'te, osećajte se kak doma! Sam bi vas lepo prosil, najte se tak i ponašati! Mislim, ponašati kak doma! Jerbo ovo je ipak djelomično javni prostor, pa od Vas očekujem, odnosno čamim čekajući ili čekam čameći, kulturno i obzirno ponašanje, a isto tako i "vaspitanje".
Nema vrijeđanja, osim uobičajenih i našem narodu svojstvenih folklorno uobičajenih spominjanja majke, sestre i sl. Također nije dozvoljeno blaćenje lika i djela J.K., L.B., I.S. i sl. likova iz podzemnog i nadzemnog miljea unutarnje i vanjske politike Lijepe li im njihove, a Jadne Naše (podaci o individuama poznati Interpolu, CIA-i, MOSSAD-u, Hezzbollah-u i autoru ovoga uvodnog prvijenca), stanovit-e/og Vlade, sa nadimkom ERHA, ali iznošenje Vašeg viđenja njih iz Vaše perpektive, kao i činjenično stanje koje će se ovdje vjerojatno iznositi, ukoliko ne budem lišen slobode poradi podrivanja obrambene moći i nadasve umanjivanja šansi za ulazak u kloaku u narodu poznatu kao EU!
A sad, Bože dragi, nađe li se netko povrijeđen istinom i činjenicama, kaj mu ja pak morem!
Možda neki, koji budu prozivani i imenovani, ili se prepoznaju u tekstovima koji slijede, ipak konačno dođu do zaključka: Kad se idu jesti govna, valja ponijeti i žlicu!
Ispričavam se na možebitnim greškama/griješkama, tipfelerima ili sl. blesavoćama, ali prvi put je ipak prvi put!
Sjetite se kak je Vama bilo prvi put, niste znali kam bi z nosom, kam z rukama, a nekmoli s nečim drugim!
Eto toliko za 1. put, komentare, pohvale i kritike primam uobičajenim putem, a za eventualne novčane priloge dogovarati ćemo se u hodu!
- 21:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

< rujan, 2010  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovaj ovdje predočeni Vam blog namijenjen je ljutom boju protiv laži, ljigavosti, nepravde, licemjerja, krivih vrijednosti, izopačenog ponašanja, a ponajviše protiv, kao i KONTRA svega mogućeg zamislivog i nezamislivog!
Autor bloga je uredni porezni obveznik "vulgaris", odnosno, jedan obični ....JA! burninmad
Nadam se i čekam Vašu pomoć, ideje, podršku i kritike!

Moji frendovi,
da vas ne tražim po bespućima


zzbu
SVIMA
Lady
Roberty-blog(valjda)

***************


blog.hr